Inkubus Sukkubus su 1989. osnovali Toni Mekormak i Kendija Ridli nakon što su se upoznali na studijima grafičkog dizajna. Budući da su oboje bili pagani, preciznije vikani, bend je od početka bio osmišljen da bude svojevrsna estetska i muzička artikulacija iskustva stečenog njihovim praktikovanjem vike. Bend se u početku zvao Incubus Succubus, te su pod tim imenom i snimili prvi singl Beltane, no pošto su ih napustili neki članovi Toni i Kendija nastavljaju kao duo pod nazivom Children of the Moon. Glavna podrška im je tada dolazila uglavnom iz britanskih paganskih i vika krugova. Originalni bubnjar se vraća u postavu 1991. godine i bend ponovo uzima ime Incubus Sukkubus, te snimaju kasetni album Beltane. Incubus Succubus su tada već bili etablirani kao vodeći britanski pagan rok bend i uglavnom nastupaju po ostrvskim paganskim i veštičijim festivalima, te na skupovima The Pagan Federation.
Sledeće godine izdaju album Belladonna & Aconite, potpisuju ugovor sa nezavisnom etiketom The Pagan Records (nema veze sa poljskim izdavačem istog imena koji izdaje grupe ekstremnog metal usmerenja), dva puta na turneji prate poznati britanski gothic rok bend Nosfetaru, te frekventno sviraju u još poznatijem londonskom Marquee rok klubu. Sviraju po Engleskoj i Francuskoj kao predgrupe The Damned, The Marionettes i Patriši Morison, no tek posle nekoliko nastupa u Nemačkoj Incubus Succubus bivaju široko prihvaćeni od strane gothic publike i dobijaju snažno uporište i među tom publikom. Potpisuju za Ressurection Records, pojavljuju se na brojnim goth kompilacijama, sviraju na goth festivalima i u britanskim mejnstrim medijima. Ime menjaju u Inkubus Sukkubus, a 1996. odaju omaž svojim korenima i nastupaju ponovo na The Pagan Federation konferenciji pred prepunom salom u kojoj su pagani i goti zajedno plesali spiralni ples ispred bine. Inkubus Sukkubus su od lokalnog punk rock paganskog benda, koji je svirao za usko profilisanu publiku, postali jedan veliki i poznati bend koji nije napustila njihova stara publika, ali koji su prihvatili i novi fanovi iz redova alternativne publike, ali i mejnstiima, o čijem uspehu govori i činjenica da su u jednom momentu bili najskidaniji britanski bend na mp3.com sajtu. Pre njih paganska muzika je uglavnom bila ograničena na kasetna izdanja autora koji su svirali ili folk ili neki oblik nju edž muzike. Inkubus Sukkubus su bend koji nije odustao od svojih paganskih i veštičijih ubeđenja, već je uspeo da tako bez kompromisa stekne jednu poziciju na sceni i tako pagansku ideju koju je promovisao učini dostupnijom mnogo većem broju prvenstveno mladih ljudi okrenutih ka nekom alternativnijem muzičkom zvuku i načinu života. To je dovelo do postepenog menjanja ostrvske i evropske paganske scene koja se ranije uglavnom sastojala od pripadnika niže i donje srednje klase. Time će Inkubus Sukkubus ostati zapamćeni ne samo kao muzički bend, već možda i kao jedan relativno bitan činilac u analizi okolnosti pod kojima su se razvijali alternativni religijski pokreti krajem dvadesetog i početkom dvadeset i prvog veka.
Inkubus Sukkubus diskografija:
Albumi:
- 1990: Beltaine (independent release)
- 1993: Belladonna & Aconite
- 1994: Wytches
- 1995: Heartbeat of the Earth
- 1997: Vampyre Erotica
- 1998: Away with the Faeries
- 1999: Wild
- 2001: Supernature
- 2003: The Beast with Two Backs
- 2007: Science & Nature
- 2008: Viva la Muerte
- 2010: The Dark Goddess
- 2011: The Goat
- 2013: Queen of Heaven, Queen of Hell
- 2014: Love Poltergeist
- 2015: Mother Moon
- 2016: Barrow Wake: Tales of Witchcraft and Wonder, Volume One
- 2016: Wikka Woman
- 2017: Belas Knap: Tales of Witchcraft and Wonder, Volume Two
- 2018: Vampire Queen
- 2018: Sabrina – Goddess of the Severn: Tales of Witchcraft and Wonder, Volume Three
- 2019: Lilith Rising
- 2021: The Way Of The Witch
- 2023: She Of A Thousand Names
Kompilacije:
- 1998: Away with the Faeries
- 2005: Wytches and Vampyres: The Best Of
- 2013: The Anthology
Singlovi i EP-ovi:
- 1991: “Beltaine”
- 1994: “Corn King”
- 2005: Witch Queen (EP)
- 2018: Melancholy Blue
Muzika za film:
- 2010: The Vampires of Bloody Island
Sledi intervju star oko deceniju i po, mada još uvek relevantan iako nastao u vreme kada su teme kao što su alternativna duhovnost, paganska umetnost i ženska ezoterija još uvek bile gotovo nevidljive u širem kulturnom diskursu. Njihova priča, istovremeno muzička, ideološka i ritualna, osvetljava ne samo razvoj jednog kultnog britanskog benda, već i mnogo širu sliku: o tome kako se kroz zvuk, scenski identitet i otvoreno priznavanje okultnih korena može oblikovati prostor za zajedništvo i ličnu istinu. U vremenu kada se sve više govori o povratku duhovnosti, ali kroz komercijalizovane forme, ovaj razgovor ostaje svedočanstvo o autentičnom spoju umetnosti i vere bez kompromisa.
Intervju je realizovan u saradnji sa Kristinom Rejvenhart iz Rijeke, koja je kroz svoj senzibilitet i poznavanje gotik i pagan kulture dodatno produbila ton i fokus razgovora.
– Kakve su vaše uspomene na 70-te i 80-te? Kako sad gledate na punk koji je tada bio aktualan i da li postoji mogućnost da je on otvorio prostor za neke oblike alternativne duhovnosti?
Gledajući unazad tada je svijet bio stvarno drukčiji, društvo je bilo drukčije i ljudi su imali vrlo različitu etiku, moralne vrijednosti i standarde. Na neki način punk rock revolucija koja je procvjet doživjela u ljeto 1977. bila je početak onoga što je danas postao moderni svijet. Međutim moderni paganski/vještičj pokret je počeo bar dvadeset godina prije toga i bio je veoma dobro uspostavljen u kasnim šezdesetim i ranim sedamdesetima i mnogo je više bio povezan sa Flower Power pokretom i seksualnom revolucijom koja je počela u šezdesetima. Iako je moderni paganski/vještičji pokret postojao i ranije i o njemu se često pričalo, bio sam veoma svjestan toga još kao dijete, on je uvijek bio veoma u “andergraundu”.. Punk rock revolucija zbilja nije bila vezana za duhovne stvari, ona je u biti bila reakcija na ono negativno u svijetu u to vrijeme.
– Svirali ste na paganskim i Wicca festivalima, a svojevremeno ste veoma često bili gosti na The Pagan Federation skupovima. Koji je biovaš prvi dodir sa Wiccom i što ona za vas privatno znači?
Moj prvi kontakt sa stvarnom vikom (vika u smislu moderne paganske religije pokrenute od strane Džeralda Gardnera), bio je kada sam sredinom 80-tih otkrio da je neki od mojih prijatelja koriste. I prije toga sam imao nezavidno znanje o okultnom, paganizmu i vika. Vika je, kako sam već rekao, moderna religija i iako je zasnovana na povijesnom vještičarenju nema direktne veze sa drevnim vremenima ili sa srednjim vijekom.
– Kako vi osobno koristite Wiccu i da li pripadate nekom kovenu?
Nekad davno sam bio u kovenu, ali sam otkrio da je formalnost malo ograničavajuća tako da je sada koristim izvan kovena.
– Kakav je vaš pogled na suvremenu pagansku scenu u V. Britaniji? Da li su vam se neke knjige, ili autori, na tu temu naročito svidjeli u posljednje vrijeme?
U Britaniji postoji velika paganska scena, a Kejt Vest izgleda kao najpopularniji autor u ovom trenutku.
– Vi ste u vrijeme nju edž i zvučne paganske folk glazbe bili vjerojatno prvi paganski rock bend. Da li sada ima sličnih paganskih rock bendova i, ako ima, koga biste mogli izdvojiti?
Mnogi paganski bendovi imaju tendenciju da sviraju folk muziku. The Dolmen su dobar bend koji sviraju folk, ali sa rokerskim elementima. Legend su takodje paganskli rock bend.
– Mnoge Inkubus Sukkubus pjesme slave paganizam što je vrlo inspirativno. Da li je Inkubus Sukkubus glazbena grupa sa misijom?
Ne, nismo grupa sa misijom, ali nam je cilj da pružimo glazbu koja bi bila pozadina paganskog iskustva.
– Ranije u osamdesetim je profil prosječnog Vikana u Britaniji, bar po riječima Vivijen Krouli, bio drugačiji nego danas. Danas se stječe utisak da ima mnogo više mladih iz raznih potkultura, od kojih je gotik možda najzastupljenija. Koliko ste vi, po vama, doprinijeli tome?
Kažu da je to točno, ali ja to stvarno ne znam zasigurno, ali izvjesno je da sada ima mnogo više gotičara koji su pagani, nego što je to bilo prije dvadeset godina.
– Kada ste trebali svirati u Meksiku koncert je otkazan zbog svinjske kuge, a vi ste dospjeli na stranice tabloida, poput The Sun, zbog mogućnosti da ste zaraženi. Sa ove distance djeluje malo kao magijski sinhronicitet da idete u Meksiko kako bi predstavili album koji je posvećen meksičkom prazniku Dana
mrtvih i da se tamo suočite sa mogućom smrti. Kako vam to sada izgleda?
Pa sad, oduvijek sam se zanimao za pandemije i proučavao ih. Tako da znam da je samo pitanje vremena kada će se neka ogromna bolest raširi po planeti, vjerojatno u narednih 10 godina. Tako da kada smo bili tamo i kada su došle te vijesti, negdje u pozadini svijesti nisam uopće bio iznenađen, iako djeluje više od koincidencije da je to bilo u Meksiku, a naš album se zove Viva la Muerte. Kada sad pogledam unazad ono što me stvarno iznenađuje jest to da mi nismo u stvari bili uplašeni. Mogao bih pomisliti kako smo mogli biti veoma zabrinuti, jer iako je u tom trenutku svatko tamo mislio da će svijet da pretrpi drugu Crnu Smrt. I ulice su bile puste jer se infekcija počela širiti po svijetu, sve je u stvari izgledalo kao u nekom filmu.
– Što se novo može očekivati od Inkubus Sukkubus ? Novi projekti? Nova izdanja? Projekti sa strane?
Upravo smo završili snimanje i miksovanje našeg novog albuma The Goat koji će biti izbačen 12. studenog, zato se i realizacija ovog intervjua toliko odgađala.
– Prije nekoliko godina se pričalo o vašem DVD-u. Što se s time dogodilo i da li ćemo u budućnosti očekivati da izdate DVD?
Imamo snimljen koncert, ali još nismo završili veliki posao obrađivanja toga snimka.
– Budući da ste išli čak u Meksiko, postoje li šanse da vas vidimo u regiji?
Ne vidim zašto ne biste, ali bi neki lokalni promovitelj morao da nas rezervira pošto mi nemamo ni jedan kontakt u vašim krajevima.
– Da li imate neku poruku za mlade ljude koji vole vašu muziku I tek otkrivaju paganski put?
Samo da im kažem da tamo negdje postoji čitav fantastični natprirodni svijet koji čeka da ga otkriju. I hvala vam na vašem vremenu, te nastavite raditi dobre stvari …
